- svemoć
- svȅmōć ž <I -i/-u>DEFINICIJAv. svemoćnostETIMOLOGIJAsve- + v. moć
Hrvatski jezični portal. 2014.
svemoć
Look at other dictionaries:
svemoćnost — svȅmoćnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA položaj prema drugima onoga koji je svemoćan; svemoć ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
omnipotèncija — ž svemoć, svemoćnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svȅmoćnīštvo — sr osobine, ovlasti i vlast svemoćnika; svemoć … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svemoćno — svȅmoćno pril. DEFINICIJA vrlo moćno, s neograničenom moći ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
svemoćan — svȅmoćan prid. <odr. ćnī> DEFINICIJA 1. koji ima veliku ili apsolutnu moć, koji ima neograničenu vlast 2. koji je vrlo utjecajan; vrlo moćan ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
svemoćnica — svȅmoćnica ž DEFINICIJA v. svemoćnik ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
svemoguć — svȅmogūć prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji sve može [Bog je svemoguć; svemogući Bog] ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
svemoćnički — svȅmoćničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na svemoćnike ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
svemoćnički — svȅmoćnički pril. DEFINICIJA kao svemoćnik, na način svemoćnika ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
svemoćnik — svȅmoćnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji je svemoćan ETIMOLOGIJA vidi svemoć … Hrvatski jezični portal
