škola

škȏla ž

DEFINICIJA

1. a. obrazovna i odgojna ustanova gdje se kolektivno stječu osnovna pismenost, znanja iz znanosti i umjetnosti te vještine određenih struka [ići na škole, arh. školovati se] b. zgrada u kojoj se takva ustanova nalazi c. skup nastavnika i učenika neke škole

2. a. poseban pravac u znanosti ili umjetnosti [impresionistička škola]; učenje b. pristalice i sljedbenici toga pravca

3. (ob. hip. školica) vrsta dječje igre, igra se s pločicom koja se gura poskakujući na jednoj nozi iz jednog nacrtanog polja u drugo

SINTAGMA

mala škola školska obuka prije zakonski propisane osnovne škole, predškolska nastava;

osnovna škola 1. pov. obvezatna prva četiri razreda za djecu od sedam godina 2. današnja obvezatna osmogodišnja škola;

srednja škola škola u trajanju od tri ili četiri godine poslije osnovne škole (ob. gimnazija i srednje stručne škole, tehničke, ekonomske i sl.);

visoka škola škola u kojoj nastava traje ob. četiri godine nakon završene srednje škole (fakulteti i škole kojima se priznaje rang fakulteta);

viša škola škola u trajanju od dvije godine poslije završene srednje škole;

Ženevska škola lingv. pov. jedna od jezikoslovnih škola nastalih prema učenju začetnika strukturalizma, F. de Saussurea, v.

FRAZEOLOGIJA

to mi (mu itd.) je dobra škol to mi je dobra pouka, pogreška ili loše iskustvo na kojem ću učiti;

svaka se škol plaća iskustvo se ne stječe besplatno ni bez žrtava;

životna škol životno iskustvo, jedna ili više iskustvom stečenih pouka koje se pamte cijeli život

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Škòlak (Grubišno Polje), Škólić (Vinkovci, Zaprešić), Škólka (Valpovo), Školnéković (Glina, Pokuplje), Škȏlnīk (Zagreb, Ivanec, Bjelovar, Varaždin), Školníkovec (Dugo Selo, Turopolje), Školòpija (Baranja, Drniš)

ETIMOLOGIJA

tal. scola ← lat. schola ← grč. skholḗ: slobodno vrijeme iskorišteno za učenje