plenipotencija

plenipotencija
plenipotèncija ž
DEFINICIJA
pravn.
1. izjava kojom jedna osoba ovlašćuje drugu da u njezino ime i na njezin račun sklapa pravne poslove ili ugovara pravne akte i sl.; punomoć
2. puna ovlast za pregovore, za zaključenje ugovora i sl. u međunarodnim odnosima; državna vlast donosi konačnu odluku
3. neograničena ovlaštenja data nekoj osobi ili nekom državnom tijelu za obavljanje nekog zadatka
ETIMOLOGIJA
lat. plenus: pun + v. potencija

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • plenipotencija — ×plenipoteñcija (lot.) sf. (1) NdŽ įgaliojimas: Viešpatis davė plenipotenciją apaštalamus ir jų vietinykamus DP203 …   Dictionary of the Lithuanian Language

  • plenipotencijar — plenipotencìjār m <G plenipotencijára> DEFINICIJA opunomoćenik, punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi plenipotencija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”