- kljun
- kljȗn m <N mn kljȕnovi>DEFINICIJA1. rožnat produžen kraj gornje i donje čeljusti ptica (i nekih drugih životinja)2. pren. ono što je nalik kljunu (ob. prednji izduženi dio čega) [kljun broda pramac]FRAZEOLOGIJAbaciti (što) u kljun nešto pojesti, založiti, prezalogajiti;poviriti kljun (kljunom) izići kamo na kratko (na ulicu, na priredbu, na kraću šetnju);zabosti kljun (kljunom) (u što) miješati se u što, ob. u zn. pokazivati ili pokazati pretjeranu znatiželju [zabadati kljun u svašta]ONOMASTIKApr. (nadimačka): Kljȗn (Rijeka), Kljúnak (Dubrovnik), Kljúnić (110, Zagorje, Prigorje, Podravina)ETIMOLOGIJAprasl. *kljunъ (rus., slov. kljun) ≃ kljuvati ← prasl. *kljuvati, *klьvati (rus. klevát', polj. kluć, klwać)
Hrvatski jezični portal. 2014.