konjuracija

konjuracija
konjurácija ž
DEFINICIJA
1. tajni dogovor o zajedničkoj akciji protiv koga ili čega; urota, zavjera
2. a. zazivanje svetaca, preklinjanje b. začaranost zbog uroka, zamađijanost
ETIMOLOGIJA
lat. coniuratio ≃ coniurare: zajedno priseći ≃ kon- + iurare: zakleti se ≃ ius: zakon

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • konjurant — konjùrant (konjurȁnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA rij. 1. onaj koji se urotio protiv koga ili čega, koji je sudionik urote; zavjerenik 2. onaj koji prakticira magiju i uroke ETIMOLOGIJA vidi konjuracija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”