konsakracija

konsakracija
konsakrácija (konsekrácija) ž
DEFINICIJA
1. pov. u antičkom Rimu a. čin kojim se neko božanstvo svrstava u državne bogove b. čin kojim Senat predaje neku stvar ili lokaciju (hram) bogovima
2. pov. kršć. a. čin posvećenja, uvođenja u dužnost; pomazanje (pape, biskupa) b. posvećenje mjesta i predmeta (crkve, zvona) c. posvećenje kruha i vina u misi
3. čin kojim se prema čemu uspostavlja odnos kao prema svetinji [konsakracija muzičkog čina]
ETIMOLOGIJA
lat. consecratio ≃ consecratus: posvećen ← consecrare: posvetiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • konsakrácija — (konsekrácija) ž 1. {{001f}}pov. u antičkom Rimu a. {{001f}}čin kojim se neko božanstvo svrstava u državne bogove b. {{001f}}čin kojim Senat predaje neku stvar ili lokaciju (hram) bogovima 2. {{001f}}pov. kršć. a. {{001f}}čin posvećenja, uvođenje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • konsekracija — konsekrácija ž DEFINICIJA v. konsakracija …   Hrvatski jezični portal

  • konsekrirati — konsekrírati svrš. <prez. konsèkrīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga) posvetiti 2. (što) uspostaviti odnose prema čemu (kao prema svetinji (2)) ETIMOLOGIJA vidi konsakracija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”