sagrije — sàgrije (sàrgije) ž mn DEFINICIJA reg. korice za sablju ili nož; tok, kanije ETIMOLOGIJA tur. saǧrı: sapi, jer su se te korice radile od kože odrezane od sapi … Hrvatski jezični portal
cagrije — càgrije ž pl. tantum DEFINICIJA reg. kožnate korice noža [ove cagrije]; korice, kanije, tok ETIMOLOGIJA tur. sagry: konjski hrbat, koža s konjskog hrpta … Hrvatski jezični portal
ukoričiti — ukòričiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ukòričen> DEFINICIJA uvezati, povezati u korice (nepovezane listove papira itd.) ETIMOLOGIJA u + v. kora, korice … Hrvatski jezični portal
Turkish exonyms — Below is a list of Turkish language exonyms for places outside of Turkey. Albania*Berat Arnavut Belgradı, Belgrad, Berat, Beraat, Beret *Durrës Dıraç, Draç, Duraç *Elbasan Elbasan, İlbasan *Fier Fier *Gjirokastër Ergiri, Eğrikasr, Ergiri kasrı… … Wikipedia
etùī — (etuî) m 〈G etuìja〉 manja kutija ili korice od kože, drva, laka, ob. podstavljena baršunom i sl. za čuvanje nakita, instrumenata ili uporabnih predmeta [∼ za naočale; ∼ za narukvicu] ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
futróla — ž reg. navlaka, korice, kutija za nošenje ili čuvanje predmeta, instrumenata i sl. [∼ za naočale; ∼ za pištolj] ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍričiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje〉 povezivati u korice, činiti da bude vezano kao knjiga ono što je bilo nepovezano, u listovima; ukoričivati, ukoričavati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lîst — lîst1 m 〈N mn lı̏stovi, G lı̏stōvā〉 1. {{001f}}bot. organ biljke kojim diše, plosnat, ob. zelene boje [hrastov ∼] 2. {{001f}}komad papira (dvije stranice) u bilježnici ili knjizi 3. {{001f}}isprava u obliku lista papira [krsni ∼] 4.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁpa — ž 1. {{001f}}po određenim pravilima izrađen crtež koji predočuje veći ili manji prostor; karta, zemljovid 2. {{001f}}lik. zbirka radova koja po temi, formatu, čini cjelinu [∼ grafika i crteža] 3. {{001f}}korice za papire i spise ✧ {{001f}}srlat.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁč — m 〈G màča, N mn màčevi/ i jez. knjiž., G mȁčēvā〉 1. {{001f}}hladno ručno oružje za bodenje i sječenje s dugim ravnim sječivom s dvije oštrice usađenim u balčak [trgnuti ∼; staviti ∼ u korice] 2. {{001f}}sport mačevalačka disciplina, borba… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
