- kositar
- kòsitar m <G -tra>DEFINICIJAkem. element (simbol Sn, atomski broj 50), kovina srebrnastobijele boje; kalajETIMOLOGIJAgrč. kassíteros
Hrvatski jezični portal. 2014.
kositar
Look at other dictionaries:
kòsitar — m 〈G tra〉 kem. element (simbol Sn, atomski broj 50); kalaj, kovina srebrnastobijele boje ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kositreni — kòsitrenī prid. DEFINICIJA koji je od kositra, koji sadrži kositar SINTAGMA kositrena bronca slitina bakra i kositra s drugim dodacima; služi za izradu zvona, novca, odljeva skulptura i dr. ETIMOLOGIJA vidi kositar … Hrvatski jezični portal
Differences between standard Bosnian, Croatian and Serbian — South Slavic languages and dialects Western South Slavic Sl … Wikipedia
kȍvina — kȍvin|a ž 〈G mn kȍvīnā〉 1. {{001f}}kem. čvrst (osim žive) kemijski element, dobar vodič topline i elektriciteta; metal 2. {{001f}}〈mn〉 tvari koje se odlikuju kovinskim svojstvima; laki metali ∆ {{001f}}crne ∼e željezo, mangan i njihove legure;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kàlaj — m reg. (+ srp.) kositar, {{001f}}{{c=1}}usp. ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòsitrenī — kòsitren|ī prid. koji je od kositra, koji sadrži kositar ∆ {{001f}}∼a bronca slitina bakra i kositra s drugim dodacima; služi za izradu zvona, novca, odljeva skulptura i dr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȅm — m kem. sredstvo za lemljenje, rastaljeni kositar; »cin za lotanje« ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obòjiti — (što) svrš. 〈prez. òbojīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òbojen〉 1. {{001f}}premazati bojom 2. {{001f}}a. {{001f}}dati određenu boju, ton, nijansu čemu b. {{001f}}pren. dodati, okititi, prikazati u posebnom svjetlu (u pripovijedanju i sl.) ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
téžak — prid. 〈odr. têškī, komp. tȅžī〉 1. {{001f}}koji ima veliku težinu, koji se ističe težinom u vrsti, opr. lak 2. {{001f}}koji traži, zahtijeva velik napor, velik trud; naporan, opr. lagan [∼ posao] 3. {{001f}}neugodan, zagušljiv (o zraku) 4.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cositor — COSITÓR2, OÁRE, cositori, oare, adj., s.m. si f. 1. adj. Care coseşte. 2. s.m. şi f. Cosaş (1). – Cosi + suf. tor. Trimis de IoanSoleriu, 02.05.2004. Sursa: DEX 98 COSITÓR1 … Dicționar Român
