Hrvatski jezični portal. 2014.
kŕčiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, prid. trp. kȓčen, gl. im. čēnje〉 1. {{001f}}oslobađati tlo od kamena, makije, šikare itd. da bi se moglo obrađivati 2. {{001f}}pren. uklanjati prepreke [∼ put biti pionir u čemu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kŕčiti — 1 im nedov. (ŕ ȓ) 1. spravljati v položaj, ko sosednji deli med seboj tvorijo kot: krčiti roke; krčiti in iztezati nogo; prsti se ji krčijo / krčiti roke v pest; mišice se raztezajo in krčijo / krčiti se v dve gubé // ekspr. delati gube, zlasti… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
корч — I II, корчий кузнец, котельный мастер , цслав., русск. цслав. кърчии кузнец , χαλκεύς, Ио. Экзарх, Златостр. и др. (см. Срезн. I, 1412). Обычно исходят из *кърьць и сравнивают как родственное с лит. kuriù, kùrti создавать , др. инд. kr̥ṇōti,… … Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера
корча — обычно мн. корчи, корчиться, корчить. укр корчити, цслав. съкръчити скорчить , сербохорв. кр̏чити, кр̏чи̑м, словен. krčiti, kr̂čim, чеш. krčiti морщить, сгибать . Сравнивают с др. инд. kruñcati кривится, сгибается , др. исл. hryggr хребет , ирл … Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера
pȗt — pȗt1 ž 〈G p‹ti〉 1. {{001f}}ljudsko tijelo kao ukupnost vanjskih fizičkih svojstava i osjećajnosti [mlada ∼; gladna ∼] 2. {{001f}}boja kože [svijetla ∼; tamna ∼; crna ∼]; ten 3. {{001f}}tjelesnost, putenost, spolnost [∼ je slaba, a duh čvrst] pȗt2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čı̏stiti — (što, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. tēći (se), impf. čı̏šćāh (se), prid. trp. čı̏šćen, gl. im. čı̏šćēnje〉 1. {{001f}}činiti čistim odstranjujući prljavštinu 2. {{001f}}sklanjati ono što smeta; krčiti, raskrčivati 3. {{001f}}žarg. pren. a … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cârci — s.m. (reg.) vârf de lăstar de vie; porţiune dintr un strugure; strugure mic. Trimis de blaurb, 31.03.2006. Sursa: DAR cîrcí ( césc, ít), vb. – 1. A se strînge. – 2. A micşora, a se contrage. – 3. A se chirci, a se pipernici. – var. încîrci,… … Dicționar Român
put — pȗt [b] (I)[/b] m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā> DEFINICIJA 1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija… … Hrvatski jezični portal
prokrčiti — prokr̀čiti (što) svrš. <prez. pròkrčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròkrčen> DEFINICIJA krčeći ukloniti prepreke, smetnje i sl.; iskrčiti [prokrčiti šumu] FRAZEOLOGIJA prokrčiti put stvoriti uvjete da se što ostvari; prokrčiti sebi put… … Hrvatski jezični portal
raskrčiti — ràskrčiti (što) svrš. <prez. ràskrčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràskrčen> DEFINICIJA 1. krčenjem (šume, šikare i sl.) raščistiti zemljište 2. dovesti u red, osloboditi od većih ili glomaznih predmeta; raščistiti ETIMOLOGIJA raz + v.… … Hrvatski jezični portal
