Josip

Jòsip (Jósef)

DEFINICIJA

zast.

1. v.

2. (Josef) ime dva austrijska cara (17—18. st. i 18. st.) i jednog portugalskog kralja (18. st.)

3. bibl. sin miljenik patrijarha Jakova i Lee: ljubomorna ga braća prodala kao roba u Egipat gdje nakon mnogo peripetija postaje ministar na faraonovu dvoru i provodi uspješne gospodarske mjere; za gladi u Kanaanu primio svoju braću, oprostio im, pa njih, oca i izgladnjele Izraelce naselio u Egipat

4. Sv. kršć. tesar u Nazaretu, po Novom zavjetu muž Djevice Marije, zemaljski otac Isusov; hrv. ga je Sabor 1687. proglasio zaštitnikom Hrvatske

5. I (1678—1711), hrv.-ugarski kralj (od 1687) i njemačko-rimski car (od 1705); vodio rat za španjolsku baštinu; učvrstio središnju austrijsku vlast u Italiji; ugušio bunu F. Rákoczyja u Mađarskoj

6. II (1741—1790), njemačko-rimski car (od 1765) i hrv.-ugarski kralj (od 1780), suvladar i nasljednik svoje majke Marije Terezije; proveo opsežne reforme u duhu prosvjetiteljskog apsolutizma

7. Flavije (37/38—o.100), židovski povjesničar; u svojem glavnom djelu Judejski rat opisao kako su Rimljani ugušili pobunu Židova (67—70) i razorili Jeruzalem

ONOMASTIKA

m. os. ime (bibl. podrijetla; širi se tek od 16. st., osobito u 18); isto: Jòsif (pravosl.), Jòsef zast., Jùsuf (musl.); hip.: Bȅpo, Jóso, Jȍško, Józo (Zagora i Hercegovina), Jȍža (kajkavsko područje), Òsip, Pèpi, Síbe, Sípe (Dalmacija), Zéfo; Jòsipa ž. os. ime; isto: Jozefína; hip.: Bȅpa, Fȋna, Jòžica, Pȅpica

pr.: Jòsef, Jósić (660, Slavonija, S Dalmacija, Banovina), Josífović, Jòsip (sred. i S Dalmacija), Jòsipa (Poreč, Split), Josípović (1640, Makarska, Slavonija), Josipòvskī, Josívljević, Jòskić (160, Slavonski Brod, Vinkovci), Jòzak (Požega), Jozánović (150, Vinkovci), Jozèfčak (Jozèfčāk) (Osijek), Jozèfčik (Kutina), Jozéfović, Jòzek (Đurđevac), Jòzelić, Jòzeljić, Jozépović (Metković, Vinkovci), Jȍzičić (Vukovar), Józić (1470, Slavonija), Józin (I Slavonija), Jòzing (Podravina), Jozínović (180, Vinkovci), Jozípović (230, Makarska, Z Slavonija), Józo (sred. Dalmacija), Jòzović (Dubrovnik), Jȍža, Jȏžef (Beli Manastir, Osijek), Jòžefović, Jóžić (Vinkovci, Varaždin), Jòžinec (Donja Stubica), Jùsuf, Jùsufagić (Opatija), Jùsufbegović, Jùsufhodžić, Jùsufi (Pula, Primorje), Jùsufović (Rijeka, Istra), Jusùfovskī, Jùsup (290, Zadar, Slavonija), Jùsupović (Primorje), Òsibov (Osìbov) (Split, Kaštela), Òsip (Pula), Sìbinčić (Nova Gradiška, Posavina, Moslavina)

ETIMOLOGIJA

grč. Iosḗf (ne od lat. Iosephus kao u slov. Jožef) ← hebr. Yōṣēph: Jahve je pridodao