kačiti

kačiti
kȁčiti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. kȁčēći, gl. im. kȁčēnje>
DEFINICIJA
1. (što) hvatati kakvom kukom ili sponom, učvršćivati za to načinjenom iglom, užetom, kukama i sl. [kačiti vagone; kačiti značku (u zapučak)]
2. (se komu) nametati komu svoje društvo, nametati se, prišivati se, usp. zakačiti, prikačiti
3. (se) voziti se stojeći ili sjedeći na spoju, rudi vozila, vješati se
ETIMOLOGIJA
? prasl. *kačiti (slov. kačiti: dražiti)

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • káčiti — im nedov. (á ȃ) knjiž. zelo jeziti, dražiti: ugovarjanje ga je kačilo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • hȁklati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}kvačiti, kačiti 2. {{001f}}igrati hakl (2) 3. {{001f}}igrati natjecateljske računalne igre …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nakačiti — nàkačiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàkačen> DEFINICIJA v. okačiti ETIMOLOGIJA na + v. kačiti …   Hrvatski jezični portal

  • nakrkačiti — nakr̀kačiti svrš. <prez. nakr̀kačīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nakr̀kačen> DEFINICIJA staviti, natovariti što na leđa, ob. osoba osobu ETIMOLOGIJA vidi nakrkačke …   Hrvatski jezični portal

  • otkačiti — òtkačiti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtkačen> DEFINICIJA razg. 1. (što) skinuti, osloboditi ono što je bilo zakvačeno [otkačiti vagon od lokomotive]; otkvačiti 2. (se) a. prestati biti zakvačen; otpasti b.… …   Hrvatski jezični portal

  • okačiti — òkačiti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òkačen> DEFINICIJA razg. objesiti što tako da visi u jednoj točki na kuki, vješalici i sl.; okvačiti, nakačiti FRAZEOLOGIJA okačiti se kome (o vrat) nametnuti se kome kao neželjena… …   Hrvatski jezični portal

  • kaćiperka — kaćìpērka ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA ženska osoba sklona pretjeranom kićenju, kinđurenju; pomodarka ETIMOLOGIJA ≃ kaćiti se: kititi se, v. kaćun + v. pero …   Hrvatski jezični portal

  • kačkati — kȁčkati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA izrađivati čipke ili slične radove posebnom iglom, kukicom; kukičati ETIMOLOGIJA ≃ kača: petlja, v. kačiti …   Hrvatski jezični portal

  • krkačiti — kr̀kačiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA nositi na leđima ETIMOLOGIJA vidi krkače …   Hrvatski jezični portal

  • potkačiti — pòtkačiti (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòtkačen> DEFINICIJA ekspr. 1. zahvatiti, zakačiti, poduhvatiti odozdo tako da se saplete i sl. 2. pren. ozlijediti koga ETIMOLOGIJA pod 1 + v. kačiti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”