kara

kȁra² prid.

DEFINICIJA

reg. zast. <indekl.> koji je crn

ONOMASTIKA

pr. (na prostorima pod turskom vlašću često se dodavao imenima i nadimcima: Karađorđe, Karamarko i sl.): Kȁrabašić (Sisak), Kàrabeg (Sisak, Poreč), Karabégović (100, Zagreb, Primorje), Kȁračić (490, Zagreb, I Slavonija), Karàdža (230, sred. Dalmacija, Prigorje), Karàđa (Sinj, I Slavonija), Karađȏle (Šibenik), Karafilípović (Požega), Kàrahodžić (Gvozd), Karaivánović (Požega), Karaklájić (Zagreb i okolica), Kȁraman (420, Poljica, Split, J i sred. Dalmacija), Karamárko (440, Obrovac, S Dalmacija), Karamárković (180, Pokuplje, Kordun), Karamátić (400, Zagreb, J Dalmacija, okolica Zagreba), Karamèhmedović (Dubrovnik), Karamijátović (Vukovar), Karamùstafić (Rijeka), Karapétrić (Slavonija)

ETIMOLOGIJA

tur. kara