nula

nȕla ž <G mn nȗlā>

DEFINICIJA

1. mat. cijeli broj sa svojstvom neutralnog elementa za operaciju zbrajanja (a + 0 = 0 + a = a), također kardinalni broj praznog skupa; ništica

2. razg. nulište

3. pren. pejor. onaj koji je beznačajan (o osobi, stvari ili pojmu)

4. lingv. odsutnost glasovnog izraza kao oznaka jezičnog značenja; nulta oznaka, nulti morfem

SINTAGMA

apsolutna nula term. nulta točka apsolutne temperature, najniža točka do koje se može ohladiti neka tvar, tj. -273,15 °C, odnosno 0 K;

moralna nula osoba bez moralnih vrijednosti

FRAZEOLOGIJA

ošišati na nulu potpuno ošišati, do glave;

pasti na nulu izgubiti sve (moralno ili materijalno);

jedan (prema) nula, dva (prema) nula itd. očitavanje rezultata: 1: 0, 2: 0 itd.;

to je ravno nuli, (taj je) ravan nuli kao ništa, bez učinka, bez rezultata, bez vrijednosti [rezultat je ravan nuli];

početi od nule (ništice) = početi s ledine, v. ledina

ETIMOLOGIJA

lat. nullus: nijedan