o-

o-, ob-

DEFINICIJA

(u nekim riječima i oba-, pred bezvučnim suglasnicima op-) u složenim glagolima označava 1. a. materijalno obuhvaćanje predmeta radnjom, okruživanje i prostiranje oko predmeta [okružiti; obasuti; opkopati] b. nematerijalno [opjevati; obuzeti; opčiniti]

2. a. dovođenje u stanje izvršenjem radnje [ohrabriti prema hrabriti; osakatiti prema sakatiti] b. opskrbiti, opteretiti, izložiti postupku itd. [osedlati; olistati] c. završiti radnju [oprasiti[i], ojanjiti[/i] (o rasplođivanju)]

3. izvršiti radnju po površini ili na gornjem dijelu čega, bez obzira na to postoji li osnovni glagol [ogrepsti prema grepsti; okrznuti nema gl.]

4. biti obuhvaćen radnjom glagola, doveden u stanje [obamrijeti prema mrijeti; obiknuti nema gl.]

5. uz pozitiv i komparativ pridjeva znači prisutno svojstvo koje ne dominira u zn. onoga što pridjev znači [omalen prilično malen; oblesav prilično blesav]

ETIMOLOGIJA

v. o