Hrvatski jezični portal. 2014.
običáj — a m (ȃ) 1. nav. mn., navadno s prilastkom kar se v ustaljeni obliki ponavlja (iz roda v rod) ob določeni človekovi dejavnosti, dogajanju: običaji izginjajo, obstajajo, se ohranijo; ekspr. običaji izumrejo, živijo; popisovati stare običaje /… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ádet — m reg. etnol. 1. {{001f}}običaj iz narodnog života; navika, navada, običaj, hadet 2. {{001f}}običajno pravo koje proizilazi iz učenja u Kur’anu ⃞ {{001f}}bolje da propadne selo nego u selu ∼ običaj se uvijek mora održavati ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùvesti — ùvesti1 svrš. (što, se) 〈prez. uvèzēm (se), pril. pr. ùvezāvši (se), imp. uvèzi (se), prid. rad. ùvezao (se), prid. trp. uvèzen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}vozeći dovesti u neki prostor b. {{001f}}unijeti stranu robu u svoju zemlju, na domaće… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uvesti — ùvesti2 (koga, što) svrš. <prez. uvèdēm, pril. pr. ēvši, imp. uvèdi, aor. uvèdoh, prid. rad. ùveo, prid. trp. uvèden> DEFINICIJA 1. vodeći učiniti da uđe u određen prostor 2. dovesti, primiti u neku sredinu, uključiti koga u neku zajednicu… … Hrvatski jezični portal
uobičájiti — (se) svrš. 〈prez. uobìčājīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. uobìčājen〉 postati običaj, ući u običaj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùvrijēžen — prid. 〈odr. ī〉 koji je ušao u običaj, koji je uzeo maha [∼a pojava; ∼ običaj]; ukorijenjen, duboko usađen, raširen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏nāče — pril. 1. {{001f}}a. {{001f}}zast. drugačije, na drugi način [ne znam ∼ nego ovako] b. {{001f}}(nesamostalno u vezi s vezn. i ili ni) osim toga, pored toga, na drugi način [on je i ∼ lijen, nije ni ∼ marljiv] 2. {{001f}}u protivnom [čuvaj zdravlje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
obicei — OBICÉI, obiceiuri, s.n. 1. Deprindere individuală câştigată prin repetarea frecventă a aceleiaşi acţiuni; fel particular de a se purta sau de a face ceva; obişnuinţă, învăţ. ♢ loc. adv. De obicei = de regulă, în mod obişnuit, în genere. ♢ loc. vb … Dicționar Român
nomos — nȍmos m DEFINICIJA 1. pov. pravn. ono što je dodijeljeno, pridijeljeno; običaj, red, zakon, moralni zakon, dužnost, pravni propis koji važi za sve 2. fil. pojavljuje se kao razlika prema prirodnom zakonu koji je općenit, dok je nomos dogovor,… … Hrvatski jezični portal
običavati — običávati (što) nesvrš. <prez. obìčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA imati običaj, činiti što češće ili po potrebi ETIMOLOGIJA vidi običaj … Hrvatski jezični portal
