ban

bȃn m <N mn bánovi/bȃni, G bánōvā/bȃnā>

DEFINICIJA

1. pov. prvi dostojanstvenik u vlasti s nekim vladarskim punomoćima

2. reg. ugledan čovjek

FRAZEOLOGIJA

od Kulina bana 1. pričati što s dugim uvodom 2. od davnine

ONOMASTIKA

pr. (po staleškom statusu ili češće nadimačka i etnici): Bȃn (2850, Zagorje, Primorje), Bánac (110, Baranja, Dubrovnik), Bának (Virovitica, Zagreb, Međimurje), Bánčević (Slavonija), Bȃnčić (290, Istra, Zagorje), Bánec (Ivanec, Međimurje), Bànek (330, Zagorje; ili od hip. Bane), Banéković (100, Zagorje, Prigorje), Bȃnfić (390, Zagorje, ← mađ. Bánfi), Bàniček (260, Ivanec, Koprivnica, Zagreb, Varaždin, Rijeka, Zabok, Sisak), Baníčević (310, Korčula, Dubrovnik, Dalmacija), Bàničin (Požega, Našice), Bánić (2230, S Dalmacija, Lika; može i prema hip. od Bane), Bánko (460, Istra), Bánković (290, Istra), Bánov (110, Biograd), Bánovac (930, Istra, sred. Dalmacija), Bánovec (130, Prigorje), Bánović (1700, posvuda), Bànožić (220, Slavonija), Bànja (Virovitica, Grubišno Polje), Bánjac (370, Slavonija), Bȁnjākov (Delnice), Bȁnjān (100, sred. Dalmacija, Slavonija), Banjánac (190, Banovina), Bánjanin (370, Lika)

top. naselja: Bánići (Dubrovnik, 126 stan.), Bánōvci (Slavonski Brod, 399 stan.), Bánovina (Delnice, 166 stan.), Bánovo (Vrbovec, 107 stan.), Bȃnskā Gorìca (Klanjec, 59 stan.), Bȃnskā Sélnica (Karlovac, 158 stan.), Bȃnskī Kováčevac (Karlovac, 309 stan.), Bȃnskī Mòrāvci (Karlovac, 227 stan.), Bànšćica (Donja Stubica, 186 stan.), Drénovac Bȃnskī (Glina, 452 stan.), Gràbovac Bȃnskī (Petrinja, 552 stan.), Kȁšić Bánjevačkī (Šibenik, 144 stan.), Mȃlī Bánovac (Pakrac, 31 stan.), Strȕga Bȃnskā (Dvor, 254 stan.), Vèlikī Bánovac (Pakrac, 183 stan.), Vínkovačkī Bánōvci (Vinkovci, 255 stan.), Vr̀polje Bȃnskō (Dvor, 182 stan.)

ETIMOLOGIJA

avar. bajan: vođa horde ← turk. *bāj: bogat ← iran.