snaga

snága ž <D L snázi, G mn -ā>

DEFINICIJA

1. opće dobro stanje koje daje punu mogućnost obavljanja fizičkog i duševnog rada [biti u (najboljoj, punoj) snazi biti zdrav i jak, biti u dobroj kondiciji]; jačina, opr. slabost

2. pren. a. pol. razg. frakcija [imati destabilizirajuće snage] b. čimbenik sile [policijske snage; snage otpora]

3. fiz. brzina prijenosa energije, jedinica W (vat, omjer energije i vremena) [maksimalna snaga]

SINTAGMA

faktor snage fiz. omjer djelatne i prividne snage izmjenične struje;

konjska snaga, v. konj (4b);

mala snaga razg. arh. prolazna tjelesna slabost, malaksalost, klonuće [uhvatila me mala snaga];

mlada, nova snaga mladi, novi ljudi;

motorna snaga pokretna sila;

ravnoteža snaga izraz kojim se definira stanje približne izjednačenosti političkih, gospodarskih i prije svega vojnih potencijala

FRAZEOLOGIJA

biti na snazi vrijediti;

(raditi) na snagu žarg. raditi s voljom unatoč manjkavim mogućnostima druge vrste;

staviti van snage poništiti nešto što je bilo važeće;

stupiti na snagu služb. početi vrijediti, početi važiti

ETIMOLOGIJA

prasl. *snaga (rus. snága, polj. snaga: ures)