ortogon

ortogon
ȍrtogōn m
DEFINICIJA
mat.
1. kut od 90°; pravi kut
2. lik ili tijelo koje ima prave kutove (kvadrat, pravokutnik, kocka, kvadar)
ETIMOLOGIJA
nlat. orthogonus ≃ orto- + -gon1

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • ortogon — or|to|gon sb., en, er, erne (figur med rette vinkler) …   Dansk ordbog

  • ortogonalan — ȍrtogonālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se na podlogu projicira pod pravim kutom, koji je u relaciji ortogonalnosti [ortogonalna projekcija] ETIMOLOGIJA vidi ortogon …   Hrvatski jezični portal

  • ortogonalnost — ortogonálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA mat. relacija kojom se pojam okomitosti iz euklidske geometrije poopćuje na različite objekte (krivulje, funkcije, skupove) ETIMOLOGIJA vidi ortogon …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”