osjètilo — sr anat. 1. {{001f}}jedna od pet urođenih mogućnosti čovjeka i životinje da uspostavi fizički odnos s okolinom (vid, sluh, opip, okus, miris); čulo1, ćutilo 2. {{001f}}dio uređaja koji reagira na podražaje; senzor ∆ {{001f}}mjerno ∼ dio mjerila… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȅnzor — m 1. {{001f}}fiziol. jedna od pet mogućnosti čovjeka i životinje da uspostavi fizički odnos s okolinom; čulo, osjetilo 2. {{001f}}tehn. dio mjernog uređaja koji posebnom osjetljivošću omogućava registriranje promjena fizikalnih veličina [∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
senzor — sȅnzor m DEFINICIJA 1. fiziol. jedna od pet mogućnosti čovjeka i životinje da uspostavi fizički odnos s okolinom; čulo, osjetilo 2. tehn. dio mjernog uređaja koji posebnom osjetljivošću omogućava registriranje promjena fizikalnih veličina… … Hrvatski jezični portal
gluhòća — ž 1. {{001f}}stanje onoga koji je gluh, koji slabo čuje ili koji ne čuje 2. {{001f}}pat. stanje onoga koji ima oštećeno ili uništeno osjetilo sluha 3. {{001f}}potpuna tišina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
njȗh — m fiziol. osjetilo mirisa, sposobnost da se primaju i razlikuju podražaji organom njuha ⃞ {{001f}}imati ∼a žarg. znati naći, znati gdje se što može naći, imati intuiciju, imati šesto čulo, {{c=1}}usp. {{ref}}njušiti (3){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàdzvučnī — nàdzvučn|ī prid. 1. {{001f}}koji je iznad granice do koje čovjekovo osjetilo sluha prima podražaj; ultrazvučni 2. {{001f}}koji je brži od brzine zvuka ∆ {{001f}}∼a brzina fiz. brzina veća od brzine širenja zvuka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osjètīlnī — prid. koji pripada, koji se odnosi na osjetilo i osjetila … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prisluškívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. prislùškujēm, pril. sad. prislùškujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}upravljati osjetilo sluha na zvukove ili glasove 2. {{001f}}potajno, kriomice slušati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prògledati — prògleda|ti (∅) svrš. 〈prez. prògledām, pril. pr. āvši, prid. rad. prògledao〉 1. {{001f}}a. {{001f}}početi gledati, prvi put steći osjetilo vida [mačići su ∼li] b. {{001f}}ponovo steći vid, opet moći vidjeti c. {{001f}}otvoriti oči nakon buđenja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika