- palac
- pȁlac m <G pȃlca, V pȃlče, N mn pȃlci/pȁlčevi, G -ācā/pȁlčēvā>DEFINICIJA1. anat. najkraći, najsnažniji i najdeblji prst na ruci, najkrupniji prst na nozi [ručni palac; nožni palac]2. pov. mjera za dužinu (2,634 cm)3. v. žbica4. pom. a. drvena oblica za koju se zahvate štropovi za držanje vesla; škaram b. klin uz jarbol za namatanje konopaFRAZEOLOGIJAdržati palce prometnuti palac između prsta kojim se pokazuje i srednjeg prsta ruku (napraviti dvije fige) kao znak dobre želje za koga, dobrog ishoda čega (verbalno se zamjenjuje »držim (o) to (vam) fige«);puknuti palcem naglim pokretom srednjeg prsta s palca izazvati odgovarajući zvuk (spominje se ob. kao podcjenjivački način dozivanja koga)ONOMASTIKApr. (nadimačka, za sitnog čovjeka): Pȁlaček (Rijeka, Orahovica, Slavonija), Pȁlačić (Međimurje), Pȁlčec (130, Zagorje, Posavina), Pȁlček (Orahovica), Pȃlčić (710, Samobor, Pag, Sisak, Jastrebarsko)ETIMOLOGIJAprasl. *palьcь (rus. pálec: prst, polj. palec) ≃ lat. pollex: palac
Hrvatski jezični portal. 2014.