- označenik
- označènīk m <G označeníka, V ȍznačenīče, N mn označeníci>DEFINICIJAlingv. dio jezičnoga znaka koji izražava njegovo značenje; designat, sadržaj, označeno, opr. označiteljETIMOLOGIJAvidi oznaka
Hrvatski jezični portal. 2014.
označenik
Look at other dictionaries:
istòznačnica — ž lingv. riječ koja ima isti označenik, ali različit označitelj s kojom drugom riječju (računalo, kompjuter, kompjutor); riječ koja se glasovnim sastavom razlikuje od druge s kojom ima isto značenje (tisuća/hiljada); sinonim (1), suznačnica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
istòzvučnica — ž lingv. riječ koja ima označitelj kao koja druga riječ, ali različiti označenik; riječ koja se isto piše i izgovara kao neka druga riječ, ali s različitim značenjima (kȍsa brdska i kȍsa vrsta alata); homonim, {{c=1}}usp.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
istòzvučnōst — ž lingv. odnos između oznake (označitelja) i pojma (označenika) u kojem isti označenik prikazuje različite pojmove; homonimija, istoimenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jednòimenōst — ž lingv. odnos između označenika (pojma) i označitelja (oznake) u kojem označenik ima samo jednog označitelja; mononimija, {{c=1}}usp. {{ref}}jednoznačnost{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jednòznačnōst — ž 1. {{001f}}mat. karakterizacija nekog matematičkog objekta time što postoji samo jedan s takvim svojstvima, npr. jednoznačno rješenje jednadžbe 2. {{001f}}lingv. odnos između označitelja (oznake) i označenika (pojma) u kojem označenik ima samo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
motìvīrān — prid. 〈odr. ī〉 koji ima motiv, poticaj ∆ {{001f}}∼a riječ lingv. riječ čiji označenik i označitelj možemo dovesti u vezu s kojom drugom riječi u jeziku [pisac s pisati]; tvorbena riječ, opr. nemotivirana riječ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oznàčitelj — m 1. {{001f}}onaj koji što označava; označivač 2. {{001f}}lingv. dio jezičnoga znaka koji se sastoji od slijeda glasova koji tvore morfem, riječ ili skupinu riječi; etiketa, izraz, opr. označenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tvòrben — prid. 〈odr. ī〉 koji se odnosi na tvorbu ∆ {{001f}}∼a porodica lingv. skup riječi koje imaju zajednički slijed glasova i značenjsku vezu (npr. »pisati«, »pisač«, »rukopis«, »pisarnica«); ∼a riječ lingv. riječ čiji označenik i označitelj možemo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
motiviran — motìvīrān prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ima motiv, poticaj SINTAGMA motivirana riječ lingv. riječ čiji označenik i označitelj možemo dovesti u vezu s kojom drugom riječi u jeziku [pisac s pisati]; tvorbena riječ, opr. nemotivirana riječ… … Hrvatski jezični portal
označitelj — oznàčitelj m DEFINICIJA lingv. dio jezičnoga znaka koji se sastoji od slijeda glasova koji tvore morfem, riječ ili skupinu riječi; etiketa, izraz, označivač, opr. označenik ETIMOLOGIJA vidi oznaka … Hrvatski jezični portal
