- neminovno
- nȅminōvno pril. (čest.)DEFINICIJA(u raznim kontekstima pojačanje tvrdnje ili afirmacije), usp. neizbježnoETIMOLOGIJAvidi neminovan
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
neminóvnōst — ž svojstvo onoga što je neminovno ∆ {{001f}}povijesna ∼, historijska ∼ ono što se po iskustvu i predviđanjima mora dogoditi kao povijesni događaj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅizbjēžno — pril. (čest.) (u raznim kontekstima pojačanje tvrdnje ili afirmacije) nužno, nesumnjivo, na svaki način, svakako, bez daljnjega, u svakom slučaju; neminovno [∼ se mora zaključiti] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅumītno — pril. na neumitan način; neminovno, neizbježno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòbjeći — svrš. 〈prez. egnēm, pril. pr. egāvši, prid. rad. pòbjegao〉 1. {{001f}}(∅, od koga, od čega) a. {{001f}}dosl. trčanjem, bježanjem, brzim hodom ili vožnjom umaknuti komu, izgubiti se iz vida, otići daleko od njega; odbjeći b. {{001f}}prekinuti vezu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slȕčājno — pril. 1. {{001f}}slučajnošću, slučajem [dogodilo se ∼], opr. namjerno, planirano, zakonito, neminovno, voljom koga 2. {{001f}}(u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [∼ sam prolazio kad se dogodio… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svôj — (svòja ž, svòje sr) prid. zam. 〈G svòjeg(a)/svôga〉 1. {{001f}}(povratno posvojna) a. {{001f}}koji pripada jd i mn [uzmi ∼u knjigu; pazite na ∼u djecu; svakom ∼e; imam ja ∼e brige] b. {{001f}}vlastiti c. {{001f}}koji je izvoran, koji ima svojstva… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȅć — vȅć1 vezn. (suprotni) vezuje rečenicu, ili dio rečenice, koja ima sadržaj oprečan onome što je rečeno u prethodnoj rečenici; nego vȅć2 pril. (čest.) (za vrijeme) 1. {{001f}}dalje, više [to se ∼ ne može trpjeti] 2. {{001f}}poslije, s vremenom… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȑč — m 〈G vr̀ča, N mn vr̀čevi〉 posuda za piće (obično od zemlje) s ručkom ⃞ {{001f}}∼ ide na vodu dok se ne razbije tko izaziva opasnost, neminovno nastrada … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìmati — nesvrš. 〈prez. ìmām, pril. sad. ìmajūći, gl. im. ìmānje〉, opr. nemati 1. {{001f}}a. {{001f}}(koga, što) biti vlasnik; posjedovati [∼ kuću; ∼ novaca; ∼ psa] b. {{001f}}(∅) razg. biti imućan, dovoljno posjedovati 2. {{001f}}(koga, što) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slučajno — slȕčājno pril. DEFINICIJA 1. slučajnošću, slučajem [dogodilo se slučajno], opr. voljom koga, namjerno, planirano, zakonito, neminovno 2. (u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [slučajno sam prolazio… … Hrvatski jezični portal