neuglađen

neuglađen
neùglađen prid. <odr. -ī>, opr. uglađen
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
ne- + v. ugladiti, uglađen

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • neùglađen — prid. 〈odr. ī〉 koji nije uglađen; neodgojen, neuljudan, nepristojan, opr. uglađen …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neuglađeno — neùglađeno pril. DEFINICIJA na neuglađen način [neuglađeno se ponašati] ETIMOLOGIJA vidi neuglađen …   Hrvatski jezični portal

  • neuglađenost — neùglađenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je neuglađen ili svojstvo onoga što je neuglađeno ETIMOLOGIJA vidi neuglađen …   Hrvatski jezični portal

  • neùglađenōst — ž osobina onoga koji je neuglađen ili svojstvo onoga što je neuglađeno; nepristojnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neùglađeno — pril. na neuglađen način [∼ se ponašati] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Bı̏okovac — m (Bı̏okōvka ž) 〈G ōvca, N mn Bı̏okōvci〉 1. {{001f}}onaj koji je iz mjesta na Biokovu ili pod Biokovom 2. {{001f}}(biokovac) pejor. sirov i neuglađen čovjek, nametljiv i prodoran, s Biokova ili oko Biokova (u očima primorca) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bàtāl — m (batàluša ž) 〈G batála〉 reg. pejor. 1. {{001f}}onaj koji je prost, zapušten; neotesan čovjek 2. {{001f}}onaj koji je nespretan, neskladan, »pamplast« čovjek 3. {{001f}}podr. fam. onaj koji se ponaša suviše slobodno i neuglađeno [ob. splitski ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bìrtāš — m (birtàšica ž) 〈G birtáša〉 razg. 1. {{001f}}onaj koji drži birtiju ili radi u birtiji; birtijaš, krčmar 2. {{001f}}pejor. onaj koji se ponaša neuglađeno; prostak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dijéte — sr 〈G djèteta, V dijête, mn (zb.) djèca〉 1. {{001f}}čovjek od rođenja do puberteta 2. {{001f}}sin ili kći prema roditeljima bez obzira na uzrast i dob 3. {{001f}}pren. onaj koji je pretjerano naivan ili djetinjast [ne budi (nemoj biti, nemojte… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dopùstiti — dopùstit|i (što, komu) svrš. 〈prez. dòpustīm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòpušten〉 1. {{001f}}dati kome slobodu ili mogućnost da što radi; dozvoliti [∼i da se djeca ovdje igraju] 2. {{001f}}dati dopuštenje ili se složiti sa čime; odobriti [∼e da… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”