naobrazba

naobrazba
nȁobrazba ž <G mn nȁobrāzbā/-ī>
DEFINICIJA
1. ukupnost znanja, vještina i odgoja stečena učenjem; obrazovanost
2. a. sustav obrazovanja [visoka naobrazba; niska naobrazba] b. poučavanje koje se izvodi u tom sustavu
SINTAGMA
fakultetska naobrazba;
formalna naobrazba službeno priznata naobrazba stečena u obrazovnim institucijama
ETIMOLOGIJA
na- + v. obraz

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • naobrázba — e ž (ȃ) zastar. izobrazba: pridobiti si naobrazbo; povsod se baha s svojo naobrazbo / glasbena naobrazba / pravica do naobrazbe …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • bȅkgraund — m term. 1. {{001f}}površina ili prostor na kojem se predmeti ili pojave ili vide ili prikazuju; pozadina, podloga 2. {{001f}}a. {{001f}}obitelj iz koje netko potječe, njegova izobrazba, društveno i nacionalno podrijetlo; ono što čini svjetonazor… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȁobrazba — ž 〈G mn nȁobrāzbā/ ī〉 1. {{001f}}ukupnost znanja, vještina i odgoja stečena učenjem; obrazovanost 2. {{001f}}a. {{001f}}sustav obrazovanja [visoka ∼; niska ∼] b. {{001f}}poučavanje koje se izvodi u tom sustavu ∆ {{001f}}fakultetska ∼; formalna ∼ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • obrazovánje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}obrazovati{{/ref}} 2. {{001f}}rezultat procesa stjecanja znanja; naobrazba, izobrazba [visoko ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • òbrazovanōst — ž , {{c=1}}v. {{ref}}naobrazba{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • background — (izg. bȅkgraund) m DEFINICIJA term. 1. površina ili prostor na kojem se predmeti ili pojave ili vide ili prikazuju; podloga, pozadina 2. a. obitelj iz koje netko potječe, njegova izobrazba, društveno i nacionalno podrijetlo, ono što čini… …   Hrvatski jezični portal

  • naobraženost — naòbrāženōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je naobražen ETIMOLOGIJA vidi naobrazba …   Hrvatski jezični portal

  • naobražavati — naobražávati (se) nesvrš. <prez. naobràžāvām (se), pril. sad. ajūći (se), prid. trp. naobràžāvān> DEFINICIJA stjecati određena znanja, izobražavati (se) ETIMOLOGIJA vidi naobrazba …   Hrvatski jezični portal

  • naobražen — naòbrāžen prid. <odr. ī> DEFINICIJA obrazovan, v. obrazovati ETIMOLOGIJA vidi naobrazba …   Hrvatski jezični portal

  • naobraženo — naòbrāženo pril. DEFINICIJA sa znanjem, učeno, znalački ETIMOLOGIJA vidi naobrazba …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”