- marljiv
- màrljiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se odlikuje marom, radinošću; maranETIMOLOGIJAvidi mar
Hrvatski jezični portal. 2014.
marljiv
Look at other dictionaries:
màrljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se odlikuje marom, radinošću; maran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
marljív — a o prid., marljívejši (ȋ í) nav. ekspr. ki rad in vztrajno dela: marljiv človek, učenec; marljiv kot čebela / marljiva čebela marljívo prisl.: marljivo delati, se učiti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kȁo — kȁo1 (ko) vezn. izriče: 1. {{001f}}sličnost ili jednakost pojmova ili postupaka [otac ∼ sin (radi)] 2. {{001f}}način [∼ lud] a. {{001f}}ponavljanje pojma u zn.: podrazumijeva se, kao što se zna [ljudi ∼ ljudi] 3. {{001f}}formalnu usporedbu u zn … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kao — kȁo[b] (I)[/b] (ko) vezn. DEFINICIJA izriče 1. sličnost ili jednakost pojmova ili postupaka [otac kao sin (radi)] 2. a. način [kao lud] b. ponavljanje pojma u zn.: podrazumijeva se, kao što se zna [ljudi kao ljudi] 3. formalnu usporedbu u zn.… … Hrvatski jezični portal
ȁgīlan — prid. 〈odr. lnī〉 koji djeluje; živ, marljiv, poduzetan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cȓv — m 〈G mn cŕvā/cŕvī〉 1. {{001f}}razg. a. {{001f}}naziv za ličinku većine kukaca, kreće se uvijanjem tijela b. {{001f}}onaj koji je sitan u odnosu na onoga koji je velik 2. {{001f}}pren. vrlo marljiva osoba [marljiv kao ∼; pretvoriti se u ∼a u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kr̀tica — ž 〈G mn kȑtīcā〉 1. {{001f}}zool. sisavac kukcožder (Talpa europaea), živi pod zemljom, ima male, rudimentirane oči, sva prilagođena za podzemno rovanje; krt, krtovinac 2. {{001f}}špijun u vlastitim redovima, onaj koji djeluje iznutra 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lijên — prid. 〈odr. ī, komp. ljȅnjī〉 1. {{001f}}koji ne voli raditi, koji malo radi, koji izbjegava napor, opr. marljiv, radin 2. {{001f}}koji izbjegava napor [∼a životinja]; trom 3. {{001f}}ekspr. koji je spor [∼a riječna matica] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
màrljivōst — ž osobina onoga koji je marljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȃran — prid. 〈odr. rnī〉 koji se odlikuje marom; marljiv, prilježan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
