mílost — i ž (ȋ) 1. nav. ekspr. dobrohoten, prizanesljiv odnos, zlasti visoke, vplivne osebe do podrejene: izkazovati, uživati milost; popolnoma je odvisen od šefove milosti / biti pri kom v milosti / star. Ferdinand, po milosti božji cesar Avstrije /… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
àmān — àmān1 m 〈G amána〉 reg. pov. milost, samilost, sažaljenje, oprost [pasti komu na ∼ preklinjati koga za milost] ✧ {{001f}}tur. ← arap. àmān2 uzv. 1. {{001f}}zaboga!, ob. u značenju kao »za boga miloga!« (u čuđenju) 2. {{001f}}budi milostiv!,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Majke — performing at the Jelen Pivo Live festival in Belgrade, in September 2008 Background information Origin Vinkovci, Croatia … Wikipedia
Slavic languages — or Slavonic languages Branch of the Indo European language family spoken by more than 315 million people in central and eastern Europe and northern Asia. The Slavic family is usually divided into three subgroups: West Slavic, comprising Polish,… … Universalium
blȁgodāt — ž 〈G ati, I ati/ āću〉 1. {{001f}}ono što dobro dolazi, blaži, pomaže kao milost 2. {{001f}}dobro i sreća kao milost [∼ božja] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagodat — blȁgodāt ž <G ati, I ati/ āću> DEFINICIJA 1. ono što dobro dolazi, blaži, pomaže kao milost 2. dobro i sreća kao milost [blagodat božja]; blagodarje ETIMOLOGIJA v. blag + v. dati … Hrvatski jezični portal
milosnik — mȉlosnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA arh. jez. knjiž. 1. ljubavnik 2. onaj koji udjeljuje milost 3. ljubimac, favorit; proteže ETIMOLOGIJA vidi milost … Hrvatski jezični portal
umilostiviti — umilostíviti (se) svrš. <prez. umilòstīvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. umilòstīvljen> DEFINICIJA 1. (koga) učiniti koga milostivim, otkloniti čiju zlovolju 2. (se) postati milostiv; smilovati se; iskazati neku milost ili čast… … Hrvatski jezični portal
aman — àmān [b] (I)[/b] m <G amána> DEFINICIJA reg. pov. milost, samilost, sažaljenje, oprost [pasti komu na aman preklinjati koga za milost] ETIMOLOGIJA tur. ← arap. ämān … Hrvatski jezični portal
bôžji — a e prid. (ó) 1. rel. ki izhaja od boga, bogu lasten: božja kazen ga je zadela; božja ljubezen, pravičnost; prositi za božjo milost; z božjo pomočjo smo se rešili; naj bo, kakor je božja volja / vznes. zaželel jim je božjega blagoslova srečo,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika