- miris
- mȉrīs mDEFINICIJA1. a. osjet koji nastaje podražavanjem sluznice nosne školjke [osjet mirisa]; njuh b. ugodan nadražaj osjeta njuha [miris cvijeća], opr. smrad (1) c. nadražaj osjeta njuha nastao isparavanjem organskih i anorganskih materija [miris ruže; miris djeteta; miris krvi; miris boje]2. hlapljiva tvar ugodna vonja, služi a. za njegu tijela; parfem b. u proizvodnji slatkiša, napitaka itd. [miris ruma]; aroma3. pren. razg. asocijacija, podsjećanje na što [miris zločina]; dahSINTAGMAmiris baruta prijeteći znak ratne opasnostiETIMOLOGIJAod starijega *myrъ ← grč. mýron: sveto, mirisavo ulje, v. mirodija
Hrvatski jezični portal. 2014.