mir

mȋr m <N mn mírovi>

DEFINICIJA

1. stanje a. bez rata, sukoba [međunarodni mir], opr. rat b. javnog reda [javni mir], opr. nered c. bez svađe, gloženja, prepirke [društveni mir; kućni mir]; slaganje, sloga d. bez buke; tišina e. bez suvišnog i neželjenog uzbuđenja [duševni mir; iz čistog mira; mir s tobom!; na miru; u miru]; spokojstvo, opr. nemir

2. poziv da se prekine s bukom, žamorom, svađom ili tučom [mir!]

3. stanje nakon završetka radnog vijeka [profesor u miru umirovljeni profesor], usp. mirovina (1)

FRAZEOLOGIJA

[i]A. daj mi mira[/i], pusti me na miru nemoj mi dosađivati, ne uznemiravaj me; ne smetaj mi;

[i]B. i sad je mir[/i] (zaključna fraza nakon nekog opisa) [pojavili su se nametnici, ali upotrijebili smo prašak, i sad je mir];

iz čista mira bez vidljiva razloga i povoda;

mir i tišina (pojačano) spokoj;

ne da mu vrag (đavo) mira, nemati mira iskušenje ga uvijek zove;

radi mira u dvorištu ob. iron. podr. pol. da bi se manje zemlje ili zavisni o velikima (velikim zemljama i silama) primirile ili da se previše ne bune;

radi mira u kući da bi se izbjegle svađe, problemi i sukobi unutar neke cjeline ili organizacije (u političkoj stranci, u vladi, poduzeću, ustanovi itd.; (doslovno) u vlastitoj kući i obitelji);

red i mir (pojačano) sloga;

sklopiti mir dogovoriti se o miru nakon rata dviju ili više zemalja

ONOMASTIKA

m. os. imena: Mìran, Mȉrčeta zast., Mírko, Mȉroljub, Mȉroslav; hip.: Míro (i od imena tipa: Branimir, Budimir, Čedomir, Gojmir, Kazimir, Ljubomir, Miomir, Radimir, Velimir, Vitomir, Želimir i sl.); ž. os. imena: Mȋrna, Mȉroslava; hip.: Míra

pr.: Mȉrak (Sesvete), Miránović (Zadar, Beli Manastir, Rijeka), Mȉrčeta (280, Zagora, S Dalmacija, Lika), Mìrčetić (200, Drniš, Banovina, S Dalmacija), Mȋrčić (Karlovac, Trogir, J Dalmacija), Mìrenić (100, Velika Gorica), Mírić (970, Lika, Pokuplje, Primorje), Mȋrkić (Vukovar, Rovinj), Mírko (Ploče, J i sred. Dalmacija), Mírkov (Zadar, Pokuplje), Mírković (2390, Slavonski Brod, Knin, Pula, Primorje, Lika, Banovina), Mȋrnić (Split, Vukovar, Sisak), Míro (Vukovar, Omiš), Mìroić (Zlatar Bistrica, Šibenik), Mirólović (Pakrac, Slavonija), Mȉrosav (Požega, Pula), Miròsavac (Mirosávac) (Jastrebarsko, Križevci, Vukovar, Omiš), Mirosávljević (540, Slavonski Brod, Slavonija, Banovina, Prigorje), Mȉroslav (Ludbreg, Zagorje), Miròslavić (Kutina, Garešnica, Duga Resa), Mȋroš (Crikvenica, Primorje), Mȋrović (Dubrovnik, Đurđevac, Zagorje, Prigorje, Podravina)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. mirъ: mir, svijet (rus., polj. mir), lit. mieras: mir ? ≃ alb. i mirë: dobar