mlin

mlȉn m <N mn mlìnovi>

DEFINICIJA

1. sprava za mljevenje (žitarica, mesa, ruda i sl.)

2. zgrada u kojoj se melju žitarice, usp. mlinica, vodenica, vjetrenjača

3. zabavna igra sa žetonima na ploči

FRAZEOLOGIJA

u mlinu se dvaput govori u mlinu je zbog velike buke dopušteno ponoviti rečeno;

(tjerati itd.) vodu na svoj mlin raditi misleći u prvom redu na svoju korist

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju i etnici): Màlin (Sisak, Pula), Màlinac (Velika Gorica, Banovina, Kordun), Màlinar (130, Slavonski Brod, Primorje, Kordun, Gorski kotar), Malìnarić (180, Poreč, Primorje, Istra), Mìlinić (210, Baranja, Primorje, Lika, Z Slavonija, v. i malina), Màlinović (Malínović) (260, I Slavonija, Banovina, Moslavina), Mȁlnār (1250, Čabar, Gorski kotar, Primorje), Meljánac (Požega, Sinj), Mlínac (340, Duga Resa, Pokuplje, Gorski kotar, Posavina), Mlȉnār (890, S Dalmacija, Zagora, Zagorje), Mlinárec (Zagreb, Čakovec), Mlȉnarek (Novi Marof, Prigorje, Zagorje), Mlinárević (380, Osijek, S Dalmacija, Posavina), Mlìnarič (Donja Stubica, Zagorje, Prigorje), Mlìnarić (2790, Čakovec, Zagorje, Prigorje, Z Slavonija), Mlìnek (Nova Gradiška, Sesvete), Mlìnjarić (Đurđevac), Mlȉvić (Vinkovci, I Slavonija), Mòlinar (Vinkovci, ← mađ.), Mȍlnar (1390, Čazma, I Slavonija, Podravina, ← mađ.)

top. (naselja): Màlīnci (Ozalj, 1 stan.), Màlino (Slavonski Brod, 653 stan.), Màlinovac (Malínovac) (Donji Miholjac, 124 stan.), Mȅljan (Ivanec, 241 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *mъlinъ (rus. mlin, polj. młyn) ← stvnjem. mulin ← lat. molinum