bač

bȃč m <V bȃčo>

DEFINICIJA

reg. stočar koji bačija; bačijaš, katunar, pastir

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Bàčar (Buje, Podravina), Bàčelić (380, Šibenik, Dalmacija, Zagora), Bàčić (3600, S i sred. Dalmacija; i bȁk), Bàčinić (100, S Dalmacija), Bačínović (Rijeka, Zagreb), Báčkonja (Zagreb, Knin), Bàčko (150, Knin, Osijek, Lastovo), Bàčkov (Biograd, Zagreb), Bàčković (Sinj, Đakovo), Bàčura (Zagreb, Slatina, Krk)

ETIMOLOGIJA

rum. baciu; općebalkanska pastirska riječ ← (možda) ilir. ili trački