- nadzornik
- nádzōrnīk m <V -īče, N mn -īci>DEFINICIJA1. čin u službeničkoj hijerarhiji2. onaj koji po dužnosti obavlja kontrolu rada [školski nadzornik]; inspektorETIMOLOGIJAvidi nadzirati
Hrvatski jezični portal. 2014.
nadzornik
Look at other dictionaries:
nádzōrnīk — m (nádzōrnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}čin u službeničkoj hijerarhiji 2. {{001f}}onaj koji po dužnosti obavlja kontrolu rada; inspektor [školski ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nadzórnik — a m (ọ̑) kdor poklicno sistematično pregleduje, spremlja potek ali razvoj česa, zlasti določene dejavnosti: nadzornik je pregledal poslovanje v trgovini / cestni, pristaniški nadzornik; policijski, sodni, tržni nadzornik; nadzornik gozdov ♦ šol … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sȕbaša — m 〈N mn e〉 pov. reg. 1. {{001f}}nadzornik, upravitelj imanja u Osmanskom Carstvu; ubire aginske i begovske prihode s čitluka 2. {{001f}}gradski nadzornik ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
subaša — sȕbaša m <N mn e> DEFINICIJA pov. reg. 1. nadzornik, upravitelj imanja u Osmanskom Carstvu; ubire aginske i begovske prihode s čitluka 2. gradski nadzornik ONOMASTIKA pr. (prema službi): Sȕbašić (580, Zagreb, S Dalmacija, I Slavonija, Sisak … Hrvatski jezični portal
kaštèlān — m 〈G kaštelána〉 pov. 1. {{001f}}nadzornik tvrđave ili zamka 2. {{001f}}zapovjednik gradske straže (u kaštelu) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kontròlōr — m (kontròlōrkā ž) 〈G kontrolóra〉 1. {{001f}}onaj koji obavlja kontrolu; nadzornik 2. {{001f}}tehn. a. {{001f}}aparat za pokretanje i reguliranje elektromotora kod tramvaja, dizalica i sl. b. {{001f}}svaki uređaj koji kontrolira rad nekog stroja i … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nádzōrnički — pril. kao nadzornik, na način nadzornika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pàlīr — m 〈G palíra〉 reg. zast. nadzornik zidara i radnika; građevinski poslovođa ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȕpervīzor — (supervîzor) m onaj koji nadgleda rad drugih; nadglednik, nadzornik, kontrolor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìnspektor — m (ìnspektorica ž) službena osoba koja nadzire izvršenje propisanih pravila; nadzornik, nadziratelj, nadglednik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
