- razlučiv
- razlùčiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se može razlučiti; rastavljiv, razdjeljivETIMOLOGIJAvidi razlučiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
nerazlučiv — nerazlùčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može razlučiti, odijeliti ETIMOLOGIJA ne + v. razlučiti, razlučiv … Hrvatski jezični portal