nȅskladan — prid. 〈odr. dnī〉 koji nije skladan; nesložan, nesrazmjeran, ružan, opr. skladan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blȁgozvūčan — prid. 〈odr. čnī〉 koji dobro zvuči; milozvučan; blagoglasan; skladan, harmoničan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȅš — fȅš1 prid. 〈indekl.〉 reg. koji je lijep i dolična izgleda; pristao, skladan, elegantan [∼ ženska] ✧ {{001f}}njem. fȅš2 pril. reg. pristalo, skladno, elegantno [izgledati ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
figùrati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 reg. ostavljati dobar dojam, lijepo izgledati, biti skladan, biti privlačan oku (o ljudima, ukrasima, odjeći, kućama) ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
harmòničan — harmònič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji se odlikuje slogom, povjerenjem i suglasjem; skladan [∼an odnos] 2. {{001f}}kojem su dijelovi dobro usklađeni [∼an sklop] 3. {{001f}}koji je lijepe melodije; milozvučan, blagozvučan [∼na skladba] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅrv — m 〈G mn nȅrāvā〉 anat. dio sustava koji povezuje središnji živčani sustav sa svim tkivima organizma i tako omogućuje prijenos impulsa u oba smjera uz skladan odgovor na sve podražaje iz okoline ili unutrašnjosti tijela; živac ⃞ {{001f}}imati ∼e… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
propòrcija — propòrcij|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}dio ili udio koji se može usporediti sa cjelinom [∼a troškova za energiju u ukupnom poslovanju vrlo je velika] b. {{001f}}usporediva brojka [∼a između broja rođenih i broja umrlih] 2. {{001f}}uzajamna ovisnost… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȅgulāran — rȅgulār|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji je u skladu s propisima, prema propisima; uređen, pravilan 2. {{001f}}koji je uobičajen; normalan 3. {{001f}}koji se pojavljuje u određenim intervalima; periodičan 4. {{001f}}koji je usklađen,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rázmjēran — (čemu) prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji odgovara mjeri, razmjeru 2. {{001f}}koji je u dobrom razmjeru; skladan, proporcionalan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
simètričan — simètrič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji na obje polovice odgovara mjeri, koji je jednak [∼na relacija; ∼na matrica; ∼ni operator]; razmjeran b. {{001f}}koji se odlikuje skladom, koji odražava sklad; skladan 2. {{001f}}koji se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika