- probava
- prȍbava žDEFINICIJAskup biofizičkih i biokemijskih aktivnosti organizma kojima se sastojci hrane dovode u stanje da mogu biti preuzeti u krv [dobra/loša probava]ETIMOLOGIJApro-4 + v. baviti
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
eupepsija — eupèpsija ž DEFINICIJA fiziol. uredna probava ETIMOLOGIJA eu + grč. pépsis: probava … Hrvatski jezični portal
indigèstija — ž 1. {{001f}}fiziol. stanje probavnih smetnji, loša probava 2. {{001f}}pren. ono što se ne da podnijeti; neprobavljivost, nepodnošljivost (ob. o osobi i postupcima) ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nôć — ž 〈G nȍći, I nȍći/nȍću, G mn nòćī〉 1. {{001f}}vrijeme tame od potpunog zalaska Sunca do sljedećeg izlaska 2. {{001f}}tama u to vrijeme [gluha (mrkla, potpuna, duboka) ∼] 3. {{001f}}večer posvećena određenim zbivanjima [∼ vještica] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
purgacija — purgácija ž DEFINICIJA term. čišćenje crijeva, ob. da bi se regulirala probava ETIMOLOGIJA lat. purgatio ≃ purgativus: koji čisti ← purgare: čistiti … Hrvatski jezični portal
probavilo — probàvilo sr DEFINICIJA anat. skup organa koji probavljaju i upijaju hranu ETIMOLOGIJA vidi probava … Hrvatski jezični portal
probaviti — pròbaviti (što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròbavljen> DEFINICIJA 1. iskoristiti hranu probavom 2. pren. prihvatiti neku, ob. neugodnu činjenicu ETIMOLOGIJA vidi probava … Hrvatski jezični portal
probavljati — pròbavljati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. probaviti ETIMOLOGIJA vidi probava … Hrvatski jezični portal
probavljiv — probàvljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se može iskoristiti u tijelu probavom [lako probavljiva, teško probavljiva hrana], opr. neprobavljiv 2. pren. koji je prihvatljiv (ob. u kontekstu teško probavljiv) [teško probavljiva činjenica]… … Hrvatski jezični portal
probavljivost — probàvljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je probavljivo ETIMOLOGIJA vidi probava … Hrvatski jezični portal
probavni — prȍbāvnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na probavu [probavni organ] ETIMOLOGIJA vidi probava … Hrvatski jezični portal