ptica

ptȉca ž <G mn ptȋcā>

DEFINICIJA

zool.

1. a. životinja iz razreda kralješnjaka obrasla perjem, s krilima, kljunom i s dvije noge b. (mn) razred takvih kralješnjaka (Aves)

2. pren. onaj koji ima ptičje lice

SINTAGMA

noćna ptica osoba koja noći provodi izvan kuće u društvu;

ptica selica 1. ptica koja u jesen odlazi u južne krajeve 2. pren. onaj koji se često seli, koji često mijenja mjesto boravka;

punjena ptica 1. preparirana ptica, preparat 2. pren. pejor. umišljena, arogantna osoba

FRAZEOLOGIJA

(biti, živjeti) kao ptica na grani biti slobodan;

kao ptica nebeska (bibl.) bezbrižno živjeti, ne brinuti suviše za sutrašnjicu;

svaka ptica svome jatu leti posl. ljudi sličnih osobina dobro se slažu i nastoje biti zajedno;

taj bi pticu u letu, usp. taj bi zmiju u glavu, v. zmija

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i prema zanimanju): Ftȉć (Čakovec), Ftȉčār (Garešnica, Čakovec), Ptìčak (Zagreb, Đurđevac), Ptȉčār (550, Zagorje, Moslavina), Ptìček (650, Varaždin, Zagorje, Međimurje, Prigorje), Ptȉć (Donja Stubica, Zagorje), Ptìćek (Vrbovec, Zagorje), Tȉca (200, Zagreb, Knin, Vukovar, Rijeka, Split), Tȉčār (Zagreb), Tìčarić (Turopolje, Gvozd, Sisak), Tȉčić (330, Pag, Našice, Zadar, Zagreb, Split)

top. (naselje): Tȉći (Vrbovsko, 63 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *pъtica, *pъtъka (rus. ptíca, polj. ptak), lit. putytis: mlada ptica ≃ lat. putus: dječak