- punopravan
- pȕnoprāvan prid. <odr. -vnī>DEFINICIJAkoji ima pred zakonom sva pravaETIMOLOGIJApuno- + v. pravo
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
punopravno — pȕnoprāvno pril. DEFINICIJA na punopravan način ETIMOLOGIJA vidi punopravan … Hrvatski jezični portal
pȕnoprāvno — pril. na punopravan način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
puno- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači zastupljen u potpunosti, potpun, ispunjen, pun [punokrvan; punoljetan; punopravan] ETIMOLOGIJA v. pun … Hrvatski jezični portal
punopravnost — punoprávnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je punopravno ETIMOLOGIJA vidi punopravan … Hrvatski jezični portal