Jeronim

Jerònim

DEFINICIJA

1. v.

2. Sv. kršć. (o.347—420), jedan od četvorice latinskih crkvenih otaca, rođen u rimskoj Dalmaciji; s hebrejskih, grčkih i aramejskih originala preveo Bibliju na latinski; prema legendi izvadio lavu trn iz šape, pa mu je ovaj postao vjerni pratilac

3. Praški (o.1360—1416), češki vjerski reformator; osuđen na koncilu u Konstanci, spaljen na lomači

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla; osobito često od 15. st.; štuje se osobito kod glagoljaša i latinista od 12. st.); isto: Hierònim zast., Jeròlim; hip.: Jére, Jérko, Jèrkula (Senj), Rùmin (Ròmin), (Rúnko), Jéro; Jerònima ž. os. ime, rij.; hip.: Jéka, Jéra

pr.: Jèrak (140, Zadar), Jèras (Zadar, Rijeka), Jèrat (Šibenik), Jerčénović (Primorje), Jȇrčić (620, Omiš, sred. Dalmacija), Jerčínović (140, Rijeka, Crikvenica), Jére, Jérec (Varaždin, Zagreb), Jèrečić (Jastrebarsko), Jèreić, Jèrele, Jèren (120, Zagreb, Zagorje, Prigorje), Jèrenić (Beli Manastir), Jèrešić (Varaždin), Jèretić (Varaždin), Jèretina (Karlovac), Jeríčević (150, Korčula, Dalmacija), Jérić (230, Zadar, Nova Gradiška, Rab), Jȅrin (Pula), Jèrinić (180, Dubrovnik, Banovina, v. i Irena), Jèrīnkić (Vinkovci), Jèrkan (180, Sinj), Jȇrkić (220, Vinkovci, priobalje), Jȅrkin (Šibenik, S Dalmacija), Jérko (Dugo Selo), Jèrkov (110, Šibenik), Jérkovac (Banovina), Jérković (3510, J i S Dalmacija, Makarska, Zagora), Jerkùnica (130, Kaštela, sred. Dalmacija), Jèrkušić (Vrgorac, Zadar), Jeròlimić, Jeròlimov (110, Zadar), Jèrom, Jeròmela (160, Pula, Istra), Jèromić (Velika Gorica), Jèrončić (280, sred. Dalmacija), Òremuš (220, Donja Stubica, Slavonija, Prigorje, ← mađ.), Rùmin (Pazin, Istra), Rúnko (200, Istra, Primorje)

ETIMOLOGIJA

lat. Hieronimus ← grč. Hierṓnymos: koji ima sveto ime