- hrg
- hȓg m <N mn -ovi>DEFINICIJAreg. zast. posuda napravljena od tikve, vrč, vjedro; vrgONOMASTIKApr. (nadimačka): Ȃrgović (310, Posavina), Érgotić (270, Slavonski Brod), Hèrgešić (Zagreb i okolica), Hȇrgić (Istra), Hèrgotić (100, Međimurje), Hȅrgović (Osijek), Hȓg (410, Križevci, Zagorje), Hȑga (410, Zagora), Hȑgar (150, Ivanec), Hr̀garek (110, Ivanec), Hr̀getić (230, Donja Stubica, Podravina), Hŕgić (Đakovo), Hȑgić (270, Šibenik), Hȑgota (Županja), Hȑgovān (Vrbovec), Hȑgōvčić (Županja), Hȑgović (870, Zagora), Hŕžić (v. i raž), Kȑga (220, Korenica, Istra, Z Slavonija), Kȑgović (Slavonija), usp. Čutura, usp. Ćupić, usp. Peharček, usp. VrčićETIMOLOGIJA≃ slov. hrg
Hrvatski jezični portal. 2014.