hljeb

hljȅb m <N mn hljèbovi>

DEFINICIJA

1. ekspr. [i] (+ srp.)[/i] kruh

2. knjiš. okrugao oblik kruha [hljeb kruha]

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju ili nadimačka): Hlȅb (280, Zlatar Bistrica, Zagorje), Hlèbār (Koprivnica, Ludbreg), Hlèbec (360, Zagorje), Hlèbetina (Jastrebarsko), Hlèbić (Jastrebarsko), Lèbār (Međimurje, Z Slavonija, Zagorje; v. i rebro), Lèbarić (Rijeka, Karlovac), Lèbec (Čazma, Garešnica, Prigorje, Istra), Lébić (Slavonski Brod), Pȅtohleb (Buzet)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. xlěbъ (rus. xleb, polj. chleb) ← got. hlaifs: kruh