Ilija

Ìlija

DEFINICIJA

1. v.

2. Sv. (9. st. pr. Kr.), starozavjetni prorok koji je, prema Bibliji bio uznesen ognjenim kolima na nebo (prema Perunu nazvan i Gromovnik), kršćanska ga ikonografija prikazuje kao starca

ONOMASTIKA

m. os. ime (bibl. podrijetla); isto: Èlija rij. (Elijo, Elio ← tal.), Hèlija rij.; hip.: Íco, Íko, Ȉkša, Ílac, Íle, Ȉlijāš, Ílko, Ílo, Líko, Lìkan

pr. (kod nekih moguće preklapanje s v. Ilarij i Ivan): Èlijāš (Slavonija), Ìla (Podravina), Ìlak (Trogir), Ilákovac (Ìlakovac) (200, Slavonski Brod), Ìlān (Knin), Ìlānčić (Đakovo), Ìlanić (Vinkovci), Ȋlčić (Zlatar Bistrica, Zagreb), Íle, Ìlečić (Jastrebarsko), Ìlēj (Zagreb), Ìlek (Požega), Iléković (220, Bjelovar), Ìlenić (Velika Gorica), Ìleš (240, Osijek), Ìlešić (Buje), Ìletić (Đakovo), Ílic (Ìlīc) (Metković), Ílič (Ìlīč) (J Dalmacija), Ilíčević (Primorje, Slavonija), Ìličić (700, Slavonija), Ìličin (Osijek), Ilìčković (Zagreb), Ílīć (Ìlīć) (4500, J i sred. Dalmacija, stezanjem od Ilijić), Ìlićić (Županja), Ilìev (Pula), Ìlija (Virovitica), Ȉlijāč (Sveti Ivan Zelina), Ilijànić (180, Pokuplje), Ȉlijāš (360, Zagreb, Čakovec, Zagreb), Ilijàšev (Beli Manastir), Ilijášević (190, Knin), Ilìjašić (Slavonski Brod), Ilìjavec (Beli Manastir), Ìlijaz (Rijeka), Ìlijev (Rijeka, Split), Ìlijevec (Ivanec), Ilíjević (150, Petrinja, Vinkovci), Ìlijić (250, Primorje), Ìlijin (Osijek), Ìlijov (Đakovo), Ìlikić (Zagreb), Ílin (Slavonija), Ìlīnčić (220, Osijek), Ìlinić (170, Donja Stubica), Ilínović (Daruvar), Ìlisić (Nova Gradiška), Ilíšević (260, Županja), Ìlišin (Našice), Ilišínović (Rijeka, Banovina), Ìliškov (Beli Manastir), Ilìšković, Ìljegić (Hvar), Ìljevac, Ìljević, Íljić (Županja), Ȉljkić (Rijeka), Ȉlkić (v. i Ilka, hip. od Helena), Ìlkov

top.: Sutùlija (brdo kod Splita)

ETIMOLOGIJA

lat. Elias ← grč. Elías ← hebr. ̕eliyyāhū: Jahve je moj Bog