boja

bòja ž <G mn bójā>

DEFINICIJA

1. dojam što ga na oko ostavljaju različita zračenja od kojih se sastoji svjetlost [dobiti boju, razg. pocrnjeti]; farba, kolur

2. boja s nijansama: a. imenovana [žuta, crvena, plava, zelena, smeđa, crna, bijela boja] b. uspoređena [narančasta, ljubičasta boja]

3. a. smjesa koja služi za nanošenje boje ili nijanse na podlogu [vodena boja; uljena boja] b. (mn) garnitura ili sastav boja namijenjen posebnoj tehnici rada [uljene boje; vodene boj e]

4. dojam koji ljudski glas izaziva na osjetilo sluha [baršunasta boja]

5. svaka od četiri serije figura u igraćim kartama u francuskim, talijanskim i tzv. mađarskim kartama [srce, pik, karo, tref]

SINTAGMA

boja glasa skup akustičkih svojstava glasa; timbar;

drvene boje razg. pastelne boje u obliku olovke (ob. za upotrebu u školi);

topla/hladna boja koloristički par toplih (žuta, crvena, narančasta) i hladnih (plava, zelena, ljubičasta) boja koji se u nekim smjerovima slikarstva upotrebljava za odnos »blizu« prema »daleko«

FRAZEOLOGIJA

mijenjati boju 1. u kartanju promijeniti (umjesto pika baciti tref) 2. promijeniti političko uvjerenje itd.;

(neprijatelji i sl.) svih boja pejor. (neprijatelji) svih vrsta, najrazličitiji;

pokazati se u pravoj boji nakon prikrivanja i licemjerja otkriti svoju pravu prirodu;

prikazati, opisati u pravoj boji prikazati onako kako jest;

prikazati u ružičastoj boji uljepšano

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Bojàdžija (Pakrac, Dubrovnik), Bojàdžijev (Zagreb, Varaždin)

ETIMOLOGIJA

tur. boya, boyama: krv, boja