insinuácija — ž neizravno pripisivanje riječi, postupka, stava ili teze koji imaju neprihvatljivo ili negativno obilježje (kako bi se nekome što podmetnulo); klevetnička izmišljotina sa svrhom da se nekoga okrivi, ili što podmetne [teška ∼] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
insinuacija — insinuãcija sf. (1) TrpŽ šmeižiamas prasimanymas, norint ką nors apjuodinti, kieno nors garbę nuplėšti, šmeižtas: Jis padarė galą visokioms insinuacijoms sp … Dictionary of the Lithuanian Language
insinuácija — e ž (á) knjiž. namigovanje, podtikanje: take insinuacije je treba odločno zavrniti; na insinuacijo v članku ni reagiral; njegovo enostransko navajanje dejstev se spreminja v nedovoljeno insinuacijo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
insinuantan — insinuàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji ima svojstva insinuacije ETIMOLOGIJA vidi insinuacija … Hrvatski jezični portal
insinuator — insinùātor (insinuȃtor) m DEFINICIJA onaj koji provodi insinuaciju; klevetnik ETIMOLOGIJA vidi insinuacija … Hrvatski jezični portal
insinuatorski — insinùātorskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na insinuatore i insinuaciju ETIMOLOGIJA vidi insinuacija … Hrvatski jezični portal
insinuatorski — insinùātorski pril. DEFINICIJA kao insinuator, na način insinuatora ETIMOLOGIJA vidi insinuacija … Hrvatski jezični portal
insinuirati — insinuírati (Ø, što, komu) dv. <prez. insinùīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA govoriti insinuacije, podmetnuti/podmetati neku namjeru, navoditi/navesti na neku misao, pripisati drugome loše djelo ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal