- ispupčen
- ìspupčen prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se na manjem prostoru izdiže iznad površine koje je dio (ob. na koži i sl.)ETIMOLOGIJAis- + v. pupak
Hrvatski jezični portal. 2014.
ispupčen
Look at other dictionaries:
ìspupčen — prid. 〈odr. ī〉 koji se na manjem prostoru izdiže iznad površine koje je dio (ob. na koži i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ispupčiti — ìspupčiti (što, se) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìspupčen> DEFINICIJA isturiti, izbočiti ETIMOLOGIJA vidi ispupčen … Hrvatski jezični portal
izbòčiti — (se) svrš. 〈prez. ìzbočīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìzbočen, gl. im. izbočénje〉 dati čemu ispupčen oblik, učiniti da što strši iz ravne površine; ispupčiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jônskī — jônsk|ī prid. koji se odnosi na Joniju i Jonjane [Jonsko more] ∆ {{001f}}∼a filozofska škola naziv za grupu najstarijih grčkih filozofa (prva pol. 6. st. pr. Kr.); bave se filozofijom prirode nastojeći odrediti iskon, pramateriju iz koje je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konvèksan — konvèks|an prid. 〈odr. snī〉 koji je izbočen [∼ne leće]; ispupčen, opr. konkavan, udubljen ∆ {{001f}}∼an kut mat. kut manji od 180°; ∼an skup mat. skup točaka u ravnini ili prostoru sa svojstvom da za svake svoje dvije točke sadrži i cijelu dužinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mjȅhūr — m 1. {{001f}}nabubren ili ispupčen dio veće površine, sastoji se od opne i tekućine ili zraka koji ga napinje a. {{001f}}(na vodi) klobuk, balon b. {{001f}}(na koži) term. plik 2. {{001f}}anat. mišićno opnasta vrećica u kojoj se sakuplja mokraća … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȑsa — ž pl. tantum 〈G pȓsā〉 1. {{001f}}anat. prednji dio tijela od vrata do trbuha, dio tijela u kojem su srca i pluća; grudi, prsište [ta ∼] 2. {{001f}}dojke žene; sise 3. {{001f}}meton. dio odjeće koji pokriva prsa ∆ {{001f}}kokošja ∼ prsni koš sa… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèljefan — prid. 〈odr. fnī〉 1. {{001f}}koji ima reljef kao bitno svojstvo; ispupčen 2. {{001f}}pren. jasan, izražajan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀buh — m 〈N mn usi, G tȑbūhā〉 1. {{001f}}anat. dio trupa između prsnog koša i zdjelice; trbušna šupljina i probavni organi [meki ∼; nadut ∼]; abdomen 2. {{001f}}pren. (+ potenc.) a. {{001f}}unutrašnjost čega [∼ broda] b. {{001f}}ispupčen dio čega;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìspupčiti — (što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìspupčen〉 isturiti, izbočiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
