iskòčiti — svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. rad. iskòčio/ la ž〉 1. {{001f}}(iz) skokom ili skočivši izaći iz čega 2. {{001f}}(∅) naglo ili vidljivo se pojaviti; izbiti, odjednom se nametnuti ⃞ {{001f}}∼ iz kože izgubiti prisutnost, ne moći se svladati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Croate — Cet article concerne la langue croate. Pour le peuple croate, voir Croates. Croate Hrvatski Parlée en Croatie, Bosnie Herzégovine, Serbie (Voïvodine) et d’autres pays Région Europe centrale … Wikipédia en Français
Langue croate — Croate Cet article concerne la langue croate. Pour le peuple croate, voir Croates. Croate … Wikipédia en Français
Langue serbe — Serbe Cet article concerne la langue serbe. Pour le peuple serbe, voir Serbes. Serbe Srpski / Српски Parlée en Serbie, Monténégro, Croatie, Bosnie Herzégovine, Roumanie, Macédoine et d autres pays Région … Wikipédia en Français
Serbe — Cet article concerne la langue serbe. Pour le peuple serbe, voir Serbes. Serbe Српски / Srpski Parlée en Serbie … Wikipédia en Français
kopr̀cati se — nesvrš. 〈prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}brzim i naglim pokretima tijela i udova nastojati se izbaviti iz čega, osloboditi se, iskočiti iz čega (o ljudima, životinjama); otimati se, bacakati se, praćakati se (ob. o… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍža — kȍž|a ž 〈G mn kôžā〉 1. {{001f}}organ koji je ujedno vanjska površina tijela čovjeka i životinje 2. {{001f}}taj dio tijela oderan sa životinje, sirov ili industrijski prerađen ∆ {{001f}}bijela (crna, žuta, crvena) ∼a boja puti čovjeka bijele… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȅžīšte — lȅžīšt|e sr 1. {{001f}}ono u čemu što leži, što prihvaća i drži pokretne dijelove [iskočiti iz ∼a; ući u ∼e]; oslonac 2. {{001f}}naslaga, nalazište [∼e rude] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
popišmániti — (se) (∅, za čim) svrš. 〈prez. popìšmānīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. popišmánio (se)〉 1. {{001f}}razg. ekspr. iron. odati se neumjerenim oblicima ponašanja, predati se emocijama koje proizvode neodmjerene postupke i odnose, nastojati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍvršina — pȍvršin|a ž 1. {{001f}}gornja, vanjska strana čega (vode, zemlje i sl.); površje 2. {{001f}}zemljište kao predmet mjerenja [velika/mala ∼a] 3. {{001f}}mat. mjera dvodimenzionalnog skupa u ravnini ili prostoru, npr. četverokuta, kruga, sfere;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika