šúpalj — prid. 〈odr. šȗpljī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je iznutra prazan b. {{001f}}koji ima rupu, otvor; probušen c. {{001f}}koji u ljusci ima sasušenu jezgru [∼ orah]; štur 2. {{001f}}pren. bez sadržaja, manjkava znanja; prazan ⃞ {{001f}}ne vrijedi ni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prošupljiti — prošúpljiti svrš. <prez. pròšūpljīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròšūpljen> DEFINICIJA 1. (što) ekspr. probušiti 2. (se) postati šupalj, dobiti šupljinu od trajanja, rabljenja itd. ETIMOLOGIJA pro 4 + v. šupalj … Hrvatski jezični portal
crijévo — crijév|o sr 〈N mn a, zb. crijêvlje〉 1. {{001f}}anat. dio probavnog sustava između želuca i čmara, dug rastezljiv dio probavnog sustava u čovjeka i u životinja [tanko ∼o; debelo ∼o; slijepo ∼o; dvanaestpalačno ∼o dvanaesterac] 2. {{001f}}gibak,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȃrinks — m anat. šupalj, cjevast mišićni organ iznad nosne i usne šupljine te grkljana; u njemu se sastaju probavni i dišni put; ždrijelo ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòlōna — ž arhit. 1. {{001f}}a. {{001f}}stup koji podupire dijelove zgrade (može biti dio kolonade) b. {{001f}}stup koji služi kao ukras ili obilježje 2. {{001f}}nizak stup na obali za vezivanje brodova 3. {{001f}}visok, šupalj valjak za destilaciju i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prošúpljiti — (što, se) svrš. 〈prez. pròšūpljīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pròšūpljen〉 1. {{001f}}(što) ekspr. probušiti 2. {{001f}}(se) postati šupalj, dobiti šupljinu od trajanja, rabljenja itd … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rôg — m 〈N mn rògovi/rȍzi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. {{001f}}takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. {{001f}}〈ob. mn〉 poseban organ (puževa), ticalo 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȑska — ž bot. visoka višegodišnja biljka (Phragmites communis) iz porodice trava (Gramineae), raste uz vodu, ima šupalj šib; trstika ∆ {{001f}}šećerna ∼ (Saccharum officinarum), {{c=1}}usp. {{ref}}šećerni ∆{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
túljac — (túljak) m 〈G ljca, N mn ljci, G tȗljācā〉 1. {{001f}}(+ potenc.) šupalj predmet u obliku šire cijevi, različite veličine, koji služi za različite svrhe i ob. se nečim puni (cijev u koju ulazi klip, cigaretni papir) 2. {{001f}}valjak petrolejske… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šúljak — m 〈G šúljka, N mn šúljci, G šȗljākā〉 1. {{001f}}donji dio odsječena stabla; panj 2. {{001f}}pren. ostatak žita od vršenja pomiješan s pljevom 3. {{001f}}zakržljao plod (šupalj lješnjak, orah i sl.) 4. {{001f}}a. {{001f}}pšenica u kojoj svaka vlat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
