istinoljubiv

istinoljubiv
istinoljùbiv prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
koji slijedi istinu, koji se drži istine
ETIMOLOGIJA
v. istina + v. ljubiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • istinoljùbiv — prid. 〈odr. ī〉 koji slijedi istinu, koji se drži istine, koji voli istinu …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • istinoljubivost — istinoljùbivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je istinoljubiv; istinoljublje ETIMOLOGIJA vidi istinoljubiv …   Hrvatski jezični portal

  • istinoljùbivōst — ž osobina onoga koji je istinoljubiv; istinoljublje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • istinoljubac — istinoljúbac m <N mn úpci> DEFINICIJA onaj koji ljubi, voli istinu, koji ne laže i ne dopušta laganje [istinoljubac uvijek govori istinu] ETIMOLOGIJA vidi istinoljubiv …   Hrvatski jezični portal

  • istinoljublje — ȉstinoljūblje sr DEFINICIJA v. istinoljubivost ETIMOLOGIJA vidi istinoljubiv …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”