grah

grȁh m

DEFINICIJA

bot. jednogodišnja biljka (Phaseolus vulgaris) iz porodice leptirnjača (Papilionaceae), jajolika zrnata ploda u ovojnici (mahuni), važna namirnica u našim krajevima; bažul, bažulj, fažol, fažolet, fižol, pasulj

SINTAGMA

slani grah, v. slanutak;

zeleni grah, v. mahune

FRAZEOLOGIJA

bacati grah, gledati u grah gatati, vračati;

grahom o zid uzalud dokazivati komu što, uzalud iznositi razloge onome koji se ne da uvjeriti;

neće grah u kašiku nema sreće u zaradi, nema dobre zarade, ne ide posao i ne odbacuje dobit, nema čara

ONOMASTIKA

pr. (etnici ili nadimačka): Grȁh (210, Zagorje), Grȁhek (140, Zagorje), Gráhić, Gráho (Pokuplje, Banovina), Grȁhor, Grȁhovac (1480, Lika, Primorje), Grȁhovar (100, Pregrada), Grȁhovec (Međimurje), Gràhović, Grȁonić (Banovina), Grȁonja (Bukovica), Grȁorac (Banovina), Grȁovac (890, Zagora, Bukovica), Gráša (Ozalj, Lika), Gràšār (Z Slavonija), Grášić (300, Međimurje, Slunj)

top.: Bòsānskō Grȁhovo (BiH), Grȁhovljani (Pakrac)

ETIMOLOGIJA

prasl. *gorxъ (rus. goróx: grašak, polj. groch), lit. garšas ≃ njem. Giersch: jarčevac Aegopodium