anđeo

ȃnđeo m <G -ela, N mn -eli>

DEFINICIJA

1. duhovno biće, glasnik i službenik Božji koji posreduje između Boga i ljudi, u tradicionalnoj se religioznoj umjetnosti obično prikazuje kao krilato biće s aureolom i odjeveno u dugu bijelu haljinu [anđeo mira anđeo simbol s maslinovom grančicom]

2. pren. ljupka, bezazlena i dobra osoba bez obzira na dob, a osobito dijete ili žena [pravi je anđeo]

SINTAGMA

anđeo čuvar 1. rel. anđeo 2. pren. onaj koji previše ili vrlo uočljivo strepi, bdi, i sl. nad kim, onaj koji čuva (ob. dijete) [ona je njegov anđeo čuvar];

anđeo gospodnji, v. angelus;

anđeo navjestitelj anđeo Gabrijel, koji je Mariji navijestio da će roditi Isusa;

pali anđeo 1. drugi naziv za Sotonu 2. pren. iron. onaj koji se pokazao u pravom svjetlu, koji je previše moralizirao

FRAZEOLOGIJA

anđeli bi okusili (jelo) za jelo vrlo dobrog okusa (govori se obično prilikom nutkanja djece prikladnom hranom koja im nije po volji)

ONOMASTIKA

Ànđēlko m. os. ime; isto: Ȃnđel (Ȃngel), Ȃnzul, Ȃnžul (reg. ← mlet.); Ànđela (Àndjela), (Àngela) ž. os. ime; isto: Anđelína, Anđèlija, Ànđēlka; hip.: Ánđa, Ànđica, Ànđuša, Jéša (Lika), Jȅšna

pr.: Ȃnđal (120, Baranja, Slavonija), Ȃnđel (Ȃngel) (140, Zagorje, Međimurje), Anđèlīć (1350, sred. Dalmacija, Slavonija), Anđèlinić, Anđélković (230), Anzúlović (190, Zadar), Anžúlović, Jànđel (110, Zabok), Jàngjel (Zagreb)

ETIMOLOGIJA

lat. angelus ← grč. ággelos: Božji glasnik