- gluh
- glȗh prid. <odr. -ī, komp. glȕšī>DEFINICIJA1. koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha2. koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina [gluha tišina]; bezglasanSINTAGMArazgovor gluhih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovorFRAZEOLOGIJAgluh i slijep kojemu ništa nije stalo, koji ni za što ne mari;gluh kao top iron. potpuno gluh;gluho doba noći duboka noć;gluh na sve ne da si ništa dokazati, nedokaziv;(čujem) nisam gluh (na riječi sugovornika kad on nepotrebno upozorava na nešto što je već čuveno, što se čulo ili što se čuje) [[i]A: Ovaj ton na radiju užasno je nečist B: Čujem, nisam gluh[/i]];praviti se gluh (na to) ne htjeti čuti, ne dati si ništa dokazatiONOMASTIKApr. (nadimačka i zaštitnička): Glȕhačić, Gluháić (Dubrovnik), Glȕhāk (700, Zagorje), Gluháković (Vinkovci), Glùhan (Dubrovnik), Glùhek, Glúhić (Istra), Glùhinić (okolica Zagreba), Glúić (210, Zagora), Glújić (Primorje), Glúšac (340, Banovina, Bukovica), Glùščević, Glùščić (260, Samobor, Pokuplje), Glúšćević (Metković), Glúšević (Brač), Glȕšica (120, Donji Lapac), Glúšić (Labin), Glȕška, Gluváčević, Glùvāk (Slavonija), Gluváković (100, Vinkovci)ETIMOLOGIJAprasl. *gluxъ (rus. gluxój, polj. głuchy) ≃ lit. glusnus: pažljiv
Hrvatski jezični portal. 2014.