- gorjeti
- gòrjeti (Ø) nesvrš. <prez. -rīm, pril. sad. -rēći, imp. gòri, gl. im. -rēnje>DEFINICIJA1. biti u plamenu [drvo gori]; izgarati, sagorijevati2. davati svjetlost [žarulja gori]; osvjetljavati3. a. biti u vatri, imati vrućicu, groznicu [čelo mu gori] b. žariti, bridjeti od vrućice, vrućine, uzbuđenja [obrazi mu gore]4. (Ø, za čime, kime, za što) pren. čeznuti, jako željeti, biti vrlo nestrpljiv [gorjeti od želje]FRAZEOLOGIJAgori kao u paklu vrlo je vruće;(sav) gorim 1. imam temperaturu 2. (od znatiželje, nestrpljivosti itd.) vrlo sam znatiželjan, zanima me što će se dogoditi, jedva čekam da saznam, da se dogodi itd.;gori (mu) tlo pod nogama u opasnosti je, morat će se maknuti, bježati;ne gori kuća ne treba se previše žuriti, nema nevolje koja bi tražila žurbu = ne gori pod noktima, = ne gori pod petamaETIMOLOGIJAprasl. i stsl. gorěti (rus. gorét', polj. gorący: vruć), lit. garas: para ← ie. *gwher-/*gwhor- (lat. formus: toplina, grč. théros: ljeto)
Hrvatski jezični portal. 2014.